ZAŠTO FEDERACIJA KRIJE PORESKE DUŽNIKE?

Ovo pitanje postavio je zastupnik DNZ BiH u Parlamentu BiH Nermin Purić na 12. sjednici Doma održanoj krajem oktobra 2011. godine. „Ko su najveći poreski dužnici u Federaciji BiH, te šta Vlada namjerava učiniti s ciljem naplate tih dugovanja i zašto od javnosti krije te dužnike?“, piato je zastupnik Purić.
U odgovoru na ovo pitanje koji je stigao krajem decembra 2011. godine, navodi se kako su najveći poreski dužnici oni sa učešćem državnog kapitala (rudarska djelatnost – dug preko 200 miliona KM, teška industrija sa područja Tuzlanskog i Zeničko-dobojskog kantona, trgovinska djelatnost – nekadašnji giganti sa Unsko-sanskog i Srednjebosanskog kantona, službe za zapošljavanje itd.).
„Iz ovoga se praktično vidi da je najveći dužnik za porez upravo država, jer njen kapital u navedenim preduzećima je dominantan“, kaže zastupnik Purić.
Kako se dalje navodi u odgovoru, na dan 30.11.2011. godine stanje duga za 244 poreska obveznika iznosi 557.971.089,84 KM. Od toga 18 poreskih obveznika ima zaključen sporazum sa Poreznom upravom Federacije BiH o odgođenom plaćanju i plaćanju duga na rate za iznos od preko 68 miliona KM, a po zaključenim sporazumima sa 30.11.2011. godine naplaćeno je sokoro 25 miliona KM. U odgovoru se također navodi kako od ukupnog duga od 557.971.089,84 oko 30% se odnosi na kamate.
U odgovoru se navodi i kako su korišteni i drugi mehanizmi koji stoje na raspolaganju Poreznoj upravi, ali da mnogi od njih ne daju rezultat iz razloga što je loša zakonska regulativa, što je imovina poreznih obveznika takva da se za nju ne može naći kupac i što su ti porezi, ukratko rečeno, uglavnom nenaplativi.
Kada je u pitanju skrivanje podataka o poreskim dužnicima, u odgovoru se kaže kako se tu radi o dosljednoj primjeni zakonske regulative koja strogo ograničava ekspolatisanje tih podataka, ali i kako se podaci o dugovanjima redovno dostavljaju tužilaštvima, sudovima, i svima gencijama za sprovođenje zakona.
„Iz svega ovoga vidljivo je da je država sama sebi najveći dužnik. Istovremeno, država olako diže ruke od naplate ovih potraživanja umjesto da se iznalaze novi modeli naplate dugovanja na teret državnog kapitala. Tako bi, na primjer, jedno od rješenja mogao biti i otkup poreskog duga od strane trećih lica na teret preduzeća koja duguju, a na način da onaj ko u ime preduzeća otplati dio duga za porez stiče vlasnički udjel u tom preduzeću po povlaštenim ili dobro stimuliranim uvjetima. Rješenja ima, ali treba raditi. Naravno, najlakše je koplja lomiti preko onih koji plaćaju svoje obaveze. Takvi se se više guše, a tzv. „državna preduzeća“ ni dalje gomilaju dugovanja. Taj koncept je dugoročno neodrživ i vodi državu pravo u ambis“, smatra zastupnik Purić.