BOSANSKI SPECIJALITET

Zašto jednostavno kad može komplikovano? Ovo je otprilike moto kojim se vode vladajuće stranke u Bosni i Hercegovini, koje jedno dogovore, a treće rade. Nakon što je u „12 i 5“ postignut dogovor oko predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH i na čudan i demokratski i pravno poprijek način izglasan budžet za godinu koja je bila na izmaku, činilo se kako će se sve napokon složiti. Ali, ne lezi, vraže! Odjedared je Vijeće ministara postalo upitno, jer kao, nije riješen cijeli paket koji čine još i zakoni koji su uslov našoj zemlji da podnese zahtjev za članstvo u Evropskoj uniji. Pa kad su se i ti zakoni nekako u javnosti sažvakali i kad su manje-više svi postali saglasni da su oni dio „paketa“, otvorilo se pitanje „Dobrovoljačke“ i odbacivanja optužnice protiv tadašnjih političkih i vojnih prvaka koji se smatraju odgovornim za pogibiju vojnika JNA u Dobrovoljačkoj ulici u Sarajevu. A sada opet Jovo na novo...
Pitanje Vijeća ministara BiH ne može biti riješeno dok se ne riješi Dobrovoljačka, tvrde jedni. Drugi tvrde da to nema nikakve veze i da se to ne može vezati. I tako dalje, i tako dublje tone ova zemlja u svoje neko prokletstvo izrečeno onoga dana kada je i javno obznanjeno da „Bosna i Hercegovina nije ni srpska, ni hrvatska, ni muslimanska, nego i srpska i hrvatska i muslimanska“. Iako se u se ter riječi ponavljale kao mantra nekoliko decenija i, istini za volju, i držale vodu, danas su one ni manje ni više nego kletva koja je bačena na narod u ovoj zemlji koji je čudan i koji sve što ne razumije okreće na zlo i kojem je uvijek neko drugi kriv, a da se o svojoj krivici malo kad zabavi. Valjda nam je takav usud!?
Kada u cijelu ovu priču, u ovaj bosanski specijalitet, dodamo pola miliona nezaposlenih, pregršt uništenih preduzeća, sitno nasjeckane godine života i staža mnogobrojnih radnika i svežanj već gotovo uvehlih penzionera koji već dugo žive na ivici gladi, dobićemo bosanski lonac onakav kakav je i kakav ćemo čini se još dugo, dugo kusati.
Naravno, da ne bismo sve to smatrali crnim, ukrasićemo ovaj naš specijalitet sa 13 vlada, oko 180 ministarstava, administracijom koja je već počela samu sebe jesti i nadobudne čuvare narodnih interesa sa početka priče, podgrijemo to malo, protresemo i dekoriramo evropskim bojama i dobijemo balans i pokažemo svijetu kako u nas nije baš sve crno.
A dotle, najvažniji sastojci bosanskog specijaliteta, mladi obrazovani ljudi ili broje godine na evidencijama biroa rada ili pak u toj mrskoj (a slatkoj) tuđini rade u pravilu najprljavije i najteže poslove, navijaju za (beznadežnu) reprezentaciju Bosne i Hercegovine i vole svoju zemlju, takvu kakva je. Jer, ipak, kad se sve sabere i oduzme,  j... zemlju koja Bosne nema.

Nermin Purić