OTVORENO PISMO UREDNIKU DNEVNOG AVAZA

            Gospodine uredniče,

 Možda ovakav način obraćanja i komuniciranja sa medijima nije uobičajen ali ja sam na to prinuđen u namjeri da ukažem na tendencioznost  i neistine koje karakterišu neke članke u Vašem cijenjenom časopisu koji tretiraju teme iz Krajine.

Unaprijed sam svjestan da ovo moje pismo neće biti publikovano i naprotiv dovodim se u opasnost da budem meta časopisa sa najvećim dnevnim tiražom u BiH, ali čak i uz taj rizik, na ovaj način želim sa Vama, kao odgovornim čovjekom, podijeliti neka pitanja na koja kao ozbiljan čovjek jednostavno ne nalazim racionalne odgovore.

Ne mogu razumjeti razloge i potrebu  da jedna ugledna i velika medijska kuća,  kakav je Dnevni avaz, u izvještavanju o događajima iz Krajine iskaže toliko tendencioznosti, u tako osjetljivom ambijentu i vremenu koristi huškački jezik i pri tome informacije čitaocima temelji na neistinama i nepouzdanim izvorima, kao što je slučaj u posljednjih nekoliko mjeseci, sa nekim člancima i tekstovima objavljenim u Vašem časopisu.

Ne mogu da vjerujem da se na ovakvim postulatima temelji uređivačka politika Dnevnog avaza, kao što ne mogu vjerovati da bi neki od novinara Vašeg renomiranog časopisa sebi dozvolio takav luksuz da u tekstove i članke unosi svoje privatne ili  naručene intonacije.

Kao što znate, u posljednjih  nekoliko mjeseci u Krajini je aktuelna tema izlaska Fikreta Abdića na slobodu i njegovog eventualnog povratka u BiH.

Dnevni avaz je na ovu temu, s razlogom, objavio veliki broj članaka i naravno,  ni u pomisli ne osporavamo to pravo, ali imamo pravo očekivati da objavljeni članci pronose istinu, da ne podižu tenzije u Krajini i ne remete procese mukotrpno građene stabilizacije i normalizacije odnosa među Krajišnicima.

Žalim što moram konstatirati da  veći dio objavljenih tekstova u Dnevnom avazu o ovoj osjetljivoj temi karakteriše huškački jezik, tendencioznost, neistine i nepouzdani izvori.

Nemam namjeru, na bilo koji način, o ovim konstatacijama, bilo kome, držati pridike i polemisati, ali se kao čovjek i čitalac osjećam pozvanim ukazati na ove činjenice i na teške posljedice koje ovako intonirani tekstovi proizvode na novo i nepotrebno podizanje tenzija među Krajišnicima.

Vašoj pažnji želim preporučiti samo posljednja tri članka objavljena u Dnevnom avazu u vremenu od 14. decembra 2011.god.  do 06.01. 2012. godine, na temu izlaska Fikreta Abdića na slobodu i njegovog eventualnog povratka u Krajinu, i to: ''Povratak na mjesto zločina'' od 14.12.2011.god.,  ''Doliću više gode čestitke SDA nego fakti o Abdićevim zločinima'' od 24.12.2011. godine  i ''Abdić se u Krajinu nema gdje vratiti'' od 06. januara 2012. godine.

Odgovorno tvrdim da namjere autora ovih članaka nisu čiste, da  su objavljeni članci tendenciozno intonirani, da se u  njima  pronosi neistina i da isti imaju negativne posljedice po daljnje tokove normalizacije odnosa među krajišnicima.

Moram, nakon ovoga, postaviti racionalno pitanje: Kome i zašto,  u ovo teško i osjetljivo vrijeme, trebaju ovako intonirani članci i informacije?

Na ovo pitanje i prijateljske primjedbe autor ovih tekstova mi je odgovorio da on ''piše a ne objavljuje tekstove''.

Radi realnijeg sagledavanja mojih primjedbi i pitanja, na koje ne pronalazim racionalne odgovore, dozvolite da Vam sa nekoliko činjenica skrenem pažnju na  posljednji članak na ovu temu objavljen u Dnevnom avazu 06.januara 2012. godine pod naslovom ''Abdić se u Krajinu nema gdje vratiti'', a Vama ostavljam da donesete vlastiti sud nakon toga .

Kao ''pouzdani'' izvor informacija, u ovom i više ranijih članaka u Dnevnom avazu, na ovu osjetljivu temu, koristi osoba koja je redovni lik u člancima o  Fikretu Abdiću, a to je Delić Sead zvani Sedo Hebin koji je prije rata počinitelj ubistva zašto je odležao i zatvorsku kaznu. U navedenom članku Dnevnoga avaza predstavljen je kao direktor hotela ''Stari grad'' u Velikoj Kladuši, a u biti je funkciju rukovodioca tog istorijsko – ugostiteljskog objekta obavljao nekoliko mjeseci i u vrijeme objavljivanja predmetnog članka hotel je zatvoren, a „direktor“ se povukao nakon  kraha njegovog „direktorovanja“.

Onome ko poznaje ovog čovjeka jasno je da niko normalan i racionalan neće biti gost hotela u kojem je on makar i konobar a ne ''direktor“ i da takav objekt u najmanju ruku brzo završava sa radom.

Vrhunac tendencioznosti, neistina,  pa i sarkazma, je u tekstu o kućama porodice Abdić koje su porušene u ''oslobodilačkom naletu jedinaca 5. Korpusa 07. augusta 1995. godine'',  kako piše u članku objavljenom u Dnevnom avazu.

Gospodine uredniče,

 Za Vašu informaciju, četiri kuće porodice Abdić ( kuća Fikreta Abdića, braće Hasana i Zahida i kuća sestre Vahide) nisu porušene ni u kakvom ''oslobodilačkom naletu jedinica 5. Korpusa'' i nisu porušene 07. augusta 1995. godine, kako se navodi u navedenom članku objavljenom u Dnevnom avazu.

Naime, kuće porodice Abdić je po ulasku jedinica 5. Korpusa u V. Kladušu 07.08.1995. godine po drugi put opljačkala porodica Seada Delića, a nakon toga tri dana po ulasku 5. Korpusa u Veliku Kladušu 09/10. augusta, kuće porodice Abdić su spaljene, a očevici kažu da su kuće zapalili članovi porodice Seada Delića.

Dakle, kuće  je opljačkala i zapalila porodica Seada Delića, a nisu porušene u ''oslobodilačkom naletu 5. Korpusa'' kako to piše autor članka objavljenog u Dnevnom avazu.

Nadam se da Vam je sada jasno zašto se Sead Delić tako zdušno protivi povratku Fikreta Abdića u Veliku Kladušu i zašto se javno predstavlja kao njegov neprijatelj.

Naravno, nakon povratka Fikreta Abdića svojoj kući u Veliku Kladušu Seadu Deliću se valja suočiti sa tužbom i odgovornošću za vandalsko djelo i pljačku imovine porodice Abdić.

Da stvar bude do kraja apsurdna nekada je porodica Seada Delića bila poznata po devijantnom ponašanju i plemenskim obračunima u tom dijelu Velike Kladuše i upravo je Fikret Abdić gotovo cijelu porodicu zaposlio u Agrokomercu i izveo na normalan put, a međuplemenske odnose potpuno normalizirao.

I na ovome primjeru se potvrđuje ona narodna ''koga ti kruhom, on tebe kolcem''.

Prijatelji i pristalice Fikreta Abdića su više puta inicirali obnovu njegove kuće u komšiluku Seada Delića, ali to gospodin Abdić, iz principijelnih razloga, nije dozvolio, uz obrazloženje ''neka po kazni gledaju ono što su uradili'' i mislim da Seada Delića najviše danas progoni upravo to Abdićevo proročanstvo.

Autor članka pod naslovom ''Abdić se u Krajinu nema gdje vratiti'' od 06. januara 2012. godine u izljevu tendencioznosti čak na fotografiji nije uspio pogoditi ni kuću Fikreta Abdića.

Tako, umjesto spaljene kuće Fikreta Abdića u Velikoj Kladuši,  na fotografiji u članku se nalazi stara kuća u centru Bihaća koju je nedavno porušio zub vremena, a fotografija je signirana  tekstom ''Ostaci Abdićeve kuće u Velikoj Kladuši: Uništena kuća u naletu jedinica 5. korpusa''.

Objavljena slika porušene stare kuće u centru Bihaća, naravno, nije slika spaljene kuće Fikreta Abdića, ali je svakako prava slika tendencioznosti sa kojom je zadojen autor članka i više članaka objavljenih u Dnevnom avazu na temu izlaska na slobodu Fikreta Abdića i njegovog povratka kući u Krajinu.

Autoru navedenog članka nije bilo dovoljno tendencioznosti iz Velike Kladuše, pa je skoknuo do Hrvatske i Suda u Rijeci kako bi pomiješao kruške i jabuke i napravio mix za svoju priču i prizivao novi proces protiv Fikreta Abdića u Hrvatskoj.

 Gospodine uredniče,

Opet za vašu informaciju i donošenje pravednog suda navodim da  je Fikret Abdić oslobođen optužbe Suda u Karlovcu koji ga je po prijavi Muje Milaka i Hamze Čarkadžića  teretio za lažno predstavljanje i davanje lažne punomoći sinu Ervinu 2005. godine, pod optužbom da tada nije bio direktor Agrokomerca u Hrvatskoj.

Naime, Fikret Abdić je na Sudu u Karlovcu, na glavnom pretresu dokazao da je u to vrijeme upravo on bio pravno legitimni direktor Agrokomerca u Beču i Hrvatskoj i tako su pale optužbe Milaka i Čarkadžića.

Uvjeren sam da će na isti način  proći i optužba pred Sudom u Rijeci u koju se uzda Sead Delić, a da Vas podsjetim Fikret Abdić nije preuzeo vilu u Voloskom nakon upisa hipoteke i njegova porodica ne stanuje u toj kući od tada, kako piše u članku, već u toj kuću njegova porodica i on stanuju od 1982. godine, kada mu je ta kuća, odlukom Organa Agrokomerca, data na korištenje.

Da stvar bude potpuno apsurdna Fikret Abdić je godinama iz moralnih razloga odbijao upisati vlasništvo na ovu kuću u Voloskom po osnovu Zakona o stanarskom pravu i sada mu se njegovo moralisanje odbija o glavu.

Istina je da Fikret Abdić nije previše obradovan i oduševljen povratkom u Veliku Kladušu i BiH, ne zato što se boji, kako to izjavljuje Sead Delić, već iz razloga što je u BiH takav haos i takav jad da se čovjek, nakon svega proživljenog, racionalno pita čemu i radi koga ponovo ulaziti u taj glib.

Osobno se nadam da će Fikret Abdić nakon izlaska na slobodu marta 2012. godine donijeti odluku o povratku u Veliku Kladušu, ne zato što su njemu potrebni Velika Kladuša, BiH i komšije poput Seada Delića i ne zato da bi bilo kome prkosio, već zato što je povratak kući njegovo elementarno ljudsko pravo i zato što njegov povratak može napraviti povoljan ambijent za ekonomski razvoj i zapošljavanje koji su potrebni Krajini i krajiškoj sirotinji.

Gospodine uredniče,

Sead Delić očito ima puno osobnih razloga zbog kojih se svim silama protivi povratku Fikreta Abdića svojoj kući i zbog kojih se javno legitimira kao neprijatelj Fikreta Abdića i ja te razloge, nakon svega, dobro razumijem, ali ne razumijem da Dnevni avaz svoje informacije čitaocima širom BiH i daleko šire, temelji na izjavama takvog čovjeka.

Bilo bi u najmanju ruku korektno od Vašeg časopisa, ako već koristi njegove izlive neprijateljstva prema Fikretu Abdiću, da čitaocima pojasni ko je Sead Delić i neka onda čitaoci sude o moralnosti i utemeljenosti njegovog ''neprijateljstva'' prema Fikretu Abdiću.

Gospodine uredniče,

Moje namjere prilikom pisanja ovoga pisma nisu bile da držim pridike i kritikujem Dnevni avaz i njegove uposlenike, jer bi to bilo puhanje u vjetrenjače, ali mi je namjera da Vama kao odgovornoj osobi ukažem na samo mali dio činjenica koje su zanemarene prilikom pisanja predmetnih članaka u Vašem časopisu.

Također Vam želim ukazati da ovako tendenciozno intonirani članci i informacije iz Krajine koče i zaustavljaju procese pomirenja i normalizacije u Krajini, koji su daleko odmakli i koji su nakon svega, potrebni Krajini i krajišnicima koliko i kruh.

Vjerujem da je Dnevnom avazu i Vama osobno stalo da svoj rejting kod čitalaca učvršćujete i ojačavate pronošenjem istine i činjenica i moje pismo je upućeno sa namjerom da to svim bićem podržim i sa namjerom da ukažem na štetne posljedice koje mogu nastupiti po odnose u Krajini zbog tendencioznog i neistinitog informisanja građana i javnosti o osjetljivim krajiškim temama.

U uvjerenju da će pismo unaprijediti saradnju i korektne odnose sa Vašim časopisom koristim se prilikom da Vas srdačno pozdravim i zaželim puno poslovnog uspjeha u 2012. godini.

Predsjednik DNZ BiH

Rifat Dolić, dipl.oec.