Kao i uvijek do sada rasprava o Nacrtu Zakona o plaćama i naknadama u organima vlasti Federacije BiH izazvala je medijsku pažnju i razne komentare koji ne idu u prilog onima koji su svojim glasom podržali donošenje ovakvog nacrta zakona.

Klub zastupnika DNZ BiH je bio protiv ovakvog zakonskog rješenja jer smatramo da budžet FBiH ne može izdržati nova opterećenja i povećanja plaća. Prilikom donošenja prijedloga uložit ćemo amandmane koji će ukinuti i umanjiti neke naknade, jer teret teške ekonomsko-socijalne situacije trebaju nositi svi.

Tekst koji je ponudila Vlada FBiH uz obrazloženje da je potrebno definisati oblast raspodjele plaća i naknada zaposlenih u organima vlasti Federacije BiH na jedinstven i jednak način nikako nije mogao biti dobra osnova za donošenje prijedloga. Da je to tako govori i vrlo brzo reagiranje Svjetske banke i mišljenje da ono što je usvojeno baš i nije u skladu sa pregovorima i dogovorima  koje su nedavno vođeni.

Očito je Vlada FBiH podcijenila pregovarače rukovodeći se time da će kroz redovnu proceduru donošenja zakona dobiti na vremenu, a u međuvremenu dobiti sredstva koja će kao i do sada podijeliti stranačkim poduzetnicima, prijateljima i rodbini. Kao protuusluga slijedile bi donacije za kampanju. To znaju i gospoda iz Svjetske banke te su zbog toga oprezni i sumnjičavi i provjeravaju svaki detalj. Međutim, koliko god sumnjičavi bili, sve što donese ovakav sastav Vlade mora se bar tri puta kontrolirati.

Do sada je  nebrojeno puta ta ista Vlada pokazala nekorektno i dvolično ponašanje, uz veliku dozu nesposobnosti i nepoštenja. To se vidi i u Zakonu o plaćama i naknadama gdje se kaže da se predložena rješenja temelje na iskustvima zemalja u tranziciji koje su provodile reforme plaća, kao i na iskustvima drugih zemalja koje imaju stabilnu ekonomiju i sisteme javne uprave sa dugogodišnjim iskustvom. Propisani su platni razredi i koeficijenti za kategorije nositelja izvršnih funkcija, izabranih dužnosnika i savjetnika, državnih službenika i namještenika kao i policijskih službenika i službenika sudske policije. Osnovica bi bila jedinstvena i donosila bi je Vlada u dogovoru sa sindikatom. Kantoni, općine i gradovi u Federaciji će svojim propisima o plaćama i naknadama poštovati osnovna načela za utvrđivanje plaća propisanih ovim zakonom, što znači da na primjer načelnik jedne općine ili premijer kantona ne može imati veću plaću od predsjednice ili premijera Federacije.

U samom zakonu ima i niz nelogičnosti i na neki način diskriminacije. To se posebno odnosi na različit tretman izabranih zvaničnika koji dolaze iz Sarajeva i zvaničnika koji dolaze iz drugih krajeva Federacije BiH. Po svemu ovome nameće se zaključak da je najbolje da se izmjeni Izborni zakon gdje bi se mogli birati samo zastupnici iz Kantona Sarajevo, a koji bi predstavljali cijelu Federaciju, čime bi se uštedjela sredstva za smještaj, dnevnice i prevoz. Ionako gotovo 50% svih sredstava završava u kantonu Sarajevo. Iz svega proizlazi da neće biti prevelika šteta ukoliko bi u Parlamentu sjedile samo Sarajlije. Ono što iznenađuje i što se svakako mora osuditi je  da  Vlada uzima sebi za pravo da utvrdi i druge naknade, koje nisu propisane ovim zakonom. Godinama su milioni KM isplaćivani za učešće u raznim komisijama ministrima i njihovim poslušnicima unutar ministarstava, za rad koji je u djelokrugu njihovog posla. Isto vrijedi i za učešće u upravnim i nadzornim odborima, tako da se znalo desiti da neki od članova dobiju naknade u visini svoje tri mjesečne plaće.

Drugo pitanje je ogroman administrativni aparat, koji je umjesto smanjenja od 30%, povećan za 30%. Raditi u organima uprave bilo kojeg nivoa vlasti je čisti dobitak na lutriji i tu čast imaju samo privilegovani. Kada se raspisuje konkurs za popunjavanje nekog radnog mjesta unaprijed se zna ko treba konkurirati i ko će biti primljen. Lanac je uvezan od organa uprave općine do Agencije za državnu službu i nikakve žalbe i tužbe ne mogu poremetiti odnose koji su uspostavljeni. S druge strane, imamo posrnulu privredu i radnike koji svaki dan strepe hoće li ostati bez posla i izgubiti i ono malo crkavice što imaju.

O zapošljavanju radnika, poticajima koji bi zadržali postojeća radna mjesta i otvorili nova, davanju povoljnih kreditnih sredstava za srednja i mala preduzeća, poticajima u poljoprivredi i slično niko se u Vladi ne bavi ozbiljno, niti se previše brine. Svi mole boga da završi ovaj mandat, kako bi sa novom pričom i obećanjima krenuli u ponovno osvajanje vlasti.

Zato građanima preporučujemo da se što prije probude i da što budniji dočekaju 3. oktobar. Vremena je malo, ali ako se iskoristi na pravi način, rezultat neće izostati. Ne dozvolite da se ružan san pretvori u noćne more koje će vas pratiti još dugo, dugo vremena. A kako će završiti ova priča oko zakona o plaćama ne zavisi od nas, nego od Svjetske banke i pritisaka koje će sasvim sigurno morati poduzeti.