Sve su maske u ovoj našoj napaćenoj zemlji (napokon) pale. U nekim drugim uvjetima to bi bilo dobro, međutim u uvjetima u kojima mi trenutno živimo to je daleko od dobrog. I zaista, kao da se u BiH sve stvari mijenjaju iz temelja, i to nagore. Najvatreniji „čuvari demokratije“, ili kako ga se popularno zove nevladin sektor (nevladin, malo sutra!) ovih su dana pokazali svoje pravo lice i pod krinkom zaštite interesa građana BiH zahtijevaju odlaganje bezviznog režima. Zanimljivo.

Pod krinkom zaštite radničke populacije ovih dana jedan od sindikalnih prvaka u nas Edhem Biber kuka zbog teškog položaja radnika, prijeti nemirima i poziva na ukidanje nebitnih institucija. Naravno, taj isti Biber (po pilavu) „zaboravi“ da je i on sam u jednoj takvoj instituciji, što se zove Ekonomsko-socijalno vijeće gdje kao potpredsjednik, pored svega ostalog prima i 1.100 KM na ime naknade za (ne)rad.

Kuka ovih dana i aktuelni ministar rada i socijalne politike u Vladi Federacije BiH Perica Jelečević. On, naime, kuka zbog penzionera i ubi se od brige hoće li penzije biti isplaćene na vrijeme. I on je potpredsjednik tog Ekonomsko-socijalnog vijeća i kao takav, pored ministarskih primanja, prima i 1.100 KM za svoj „rad“.

Kukaju ovih dana i različiti predstavnici boračkih populacija koji se kao bore za boračku populaciju, prijete i oni protestima. Samo da ne bude kao svaki put do sada, slaže im Vlada, navuče ih na tanak led i onda ih ostavi na tom ledu do narednih izbora, da budu friški i horni za glasanje...

A glavni je problem u tome što su na naplatu došla sve laži, sve kupovine i sva licemjerstva vlasti i ostalih partnera, pa se sada nema kuda. Zato maske i padaju i ukazuju se kaljuže po kojima valja gacati do izbora, a ako budemo loše birali, onda i poslije izbora...