Sjeća li se ko Klare Cetkin? To je ona teta što je rekla: „Sad mi je dosta“ i promijenila svijet. Na bolje, naravno. Klara Cetkin se borila se za ekonomsku nezavisnost radnica i svih žena uopće. S tim u vezi bilo je i pravo na jednake plate za isti posao, pravo na organizovanje u sindikate i interesne saveze, kao i pravo na ustanove za brigu o djeci. Istovremeno ženama je trebalo biti dodijeljeno jednako političko pravo kao muškarcima. Kasnije se sa jednakom žustrinom zalagala za osvajanje prava glasa. Internacionalni dan žena koji je po prvi put uveden 1911. godine povezuje se sa Cetkinovom.

Istovremeno, Cetkinova se zalagala za poboljšanje uloge i položaja žena u porodici. Do tada je “život žene stajao pod znakom potiskivanja od strane porodice”. S tim u vezi brak dvije osobe trebalo bi postaviti na temelje međusobnog dopunjavanja i potpomaganja. Oba roditelja bila su odgovorna za odgoj djece, a odgoj sam trebao bi biti oslobođen od stereotipa uloga polova.

"Kako muškarac i žena pripadaju jedno s drugim pri stvaranju djeteta, tako i pripadaju jedno s drugim pri odgoju djeteta, jer odgoj je drugo stvaranje djeteta i u mnogo slučajeva i važniji dio stvaranja djeteta, a kasnije čovjeka. [...] S tim u vezi, htjela bih sasvim jasno naglasiti dužnost roditelja, da svoje djevojčice i dječake ne odgajaju sa predrasudama, koje kažu da postoje poslovi koji su nedostojni muškarca, ali odgovaraju ženama. Djevojčice i dječaci treba da obavljaju sve poslove koje za njih donosi domaćinstvo sa jednakom spretnošću i zadovoljstvom”, govorila je Cetkinova.

Cetkinova je odobravala razvod braka, „slobodnu ljubav“ i prekid trudnoće, kao privatne i lične odluke, te se zalagala protiv dvostrukog morala. Ona sama 1900. godine udala se za 18 godina mlađeg pjesnika i slikara Fridriha Cundela i živjela je zajedno sa njim i svoja dva sina u Štutgartu.(Izvor: www.dadalos.org)

Ova mala retrospektiva nema za cilj da poučava sa istorijskog aspekta, ali itekako ima za cilj da povuče paralelu i podsjeti na temeljne vrijednosti za koje se žene bore (manje ili više uspješno) i danas. Biti prihvaćen, poštovan i voljen nije samo težnja žene, te stoga moramo da se zapitamo gdje smo danas, jesmo li se izborili za ono za šta se borimo i jesmo li ravnopravni u bilo čemu. Mislim da nismo, čak ni u onom lošem. Uzmimo za primjer nezaposlenost kao rak-ranu bh. društva i države. Puno je veći broj nezaposlenih žena nego muškaraca. Znači, nema ravnopravnost, „ni u dobru ni u zlu“.

Pa ipak, drage majke, supruge, sestre, prijateljice, ovo je vaš dan i stoga vam u svoje ime i u ime DNZ BiH želim čestitati Dan žena i poželjeti vam puno zdravlja, sreće i istrajnosti u borbi za ravnopravnost...